Iza čudnog naziva njujorkškog benda krije se toplotna mašina (čuvene fabrike MODINE) koja izduvava opasne toksične materije (HAZardous MATerials), što je svojevrsna aluzija na to da postavu čine mahom „trubaduri“ (dve usne harmonike, saksofoni, trube, tuba umesto bas gitare i sl.) a pomoć imaju u vidu perkusija i havajske gitare. Njihov album prvenac iz 2006. godine pod (još jednim čudnim) nazivom Bahamut me je tada tresnuo po tintari svojim roots / folk / blues /gypsy / i još po kojim žanrom, a rado mu se vraćam i danas, jer se bravure Wade Schuman-a (idejnog vođe ovog benda) i njegovih kompanjona ne mogu rečima opisati.
Njegova usna harmonika peva, šapuće, vrišti i zavija, smeje se i plače kroz svih 70 minuta Bahamuta i taj album je jednostavno – ubica. Nakon 5 godina, tokom kojih sam ja uporno tražio i pronalazio samo šture vesti o njihovim aktivnostima, objavili su drugi album – Cicada. Pošto mnogo dobrih bendova zapne na drugom albumu, bilo je malo zebnje (tim pre što nigde nije reklamiran, niti najavljen).
Nakon par minuta slušanja bilo je jasno da ovaj bend ne greši, Cicada je odlično disao i mirisao, a zvuk su upotpunili svojim gostovanjima Natalie Merchant i Kronos Quartet, između ostalih. Žanrovski je bilo još teže svrstati tu muziku, jer mi se čini da nikakve granice ne prijaju ovom trubadurskom bendu. Prošle godine su se javili jednim Live albumom, na kome su samo potvrdili svoje kreativno i sviračko umeće. U starom dobrom duhu neinformisanosti (na zvaničnom sajtu se novi album još uvek i ne spominje!) Hazmat Modine me je obradovao novim izdanjem – Extra-Deluxe-Supreme. Uz disk ide i promo listić na kome stoji „Hazmat Modine vam servira kosti američke muzike na srebrnoj tacni“. Šta nam, daklem, služi Wade Schuman: osim što briljiraju sve solo deonice svih instrumenata, njegov polupromukli fenomenalni glas nikad nije zvučao bolje. Razni gosti muzikanti na još raznijim instrumentima (Tuvanski duvači, harfe i ostalo) opet raširuju zvuk i voze vas od peščanih plaža do močvarnih kaljuga ili amazonskih kiša. Koliko su samo različite pesme Plans, Up and Rise ili Most of All (moja omiljena), a koliko su jedna drugoj srodne je za divljenje. Teško je zapisati ono što se čuje, tako da to neću ni da pokušavam. Mislim da je Hazmat Modine jedan od najkompletnijih i najinteresantnijih „malih“ bendova danas, a njihova muzika može da prija svakome i na svakom mestu. Pravac u zvučnike i na uživanje!
www.hazmatmodine.com
Nakon par minuta slušanja bilo je jasno da ovaj bend ne greši, Cicada je odlično disao i mirisao, a zvuk su upotpunili svojim gostovanjima Natalie Merchant i Kronos Quartet, između ostalih. Žanrovski je bilo još teže svrstati tu muziku, jer mi se čini da nikakve granice ne prijaju ovom trubadurskom bendu. Prošle godine su se javili jednim Live albumom, na kome su samo potvrdili svoje kreativno i sviračko umeće. U starom dobrom duhu neinformisanosti (na zvaničnom sajtu se novi album još uvek i ne spominje!) Hazmat Modine me je obradovao novim izdanjem – Extra-Deluxe-Supreme. Uz disk ide i promo listić na kome stoji „Hazmat Modine vam servira kosti američke muzike na srebrnoj tacni“. Šta nam, daklem, služi Wade Schuman: osim što briljiraju sve solo deonice svih instrumenata, njegov polupromukli fenomenalni glas nikad nije zvučao bolje. Razni gosti muzikanti na još raznijim instrumentima (Tuvanski duvači, harfe i ostalo) opet raširuju zvuk i voze vas od peščanih plaža do močvarnih kaljuga ili amazonskih kiša. Koliko su samo različite pesme Plans, Up and Rise ili Most of All (moja omiljena), a koliko su jedna drugoj srodne je za divljenje. Teško je zapisati ono što se čuje, tako da to neću ni da pokušavam. Mislim da je Hazmat Modine jedan od najkompletnijih i najinteresantnijih „malih“ bendova danas, a njihova muzika može da prija svakome i na svakom mestu. Pravac u zvučnike i na uživanje!
www.hazmatmodine.com